Zapisi

Jutro u frizerskom salonu, loše skuvana kafa i razgovor koji ostaje da odzvanja danima. Goran nije običan frizer, on je od onih koji u jednoj rečenici objasne sve. Priča o tome kako se trauma ne potiskuje nego pretvara u nešto što se može napisati.

Igra koja je nekad bila spoj talenta i emocije danas je industrija, a tribine ostaju najpošteniji izvještaj o društvu u kojem živimo. Od navijačkih strasti na Balkanu do njemačke mašinerije i onoga što slijedi kad jaki počnu da slabe. Kratko o fudbalu, pa onda o nečemu sasvim drugom.

Ćutanje nije hladnoća niti odsustvo ljubavi, nego jezik koji traži svog sagovornika. Zapis o muškarcu koji se povlači u sopstvenu tišinu i o ženama koje su tu tišinu čitale kao udaljavanje. Uz stihove Tina Ujevića i jedan sasvim jednostavan oglas.

Ljeto 1986. i dječak od deset godina koji prvi put shvata šta znači nositi broj deset na leđima. Sjećanje na Maradonu, na stripove iz djetinjstva i na selo koje je te godine cijelo navijalo za Argentinu. Zapis o tome zašto mali uvijek navijaju protiv imperija.